Jerolim i Vera imali su petero djece. Po vjenčanju stanuju u iznajmljenom stanu na Goljaku 17, gdje je 1928. godine rođeno njihovo prvo dijete Mladen. Dijete umire istog zimskog dana po rođenju u njihovom nezagrijanom stanu, kao nedonošče. U to vrijeme oni rade od jutra do mraka, više gladni nego siti, da bi mogli otplatiti sve preuzete obveze i dugove za kupnju strojeva za radnju. Oni zatim sele u Cvjetnu cestu broj 3 (na Trnju preko željezničke pruge iza rampe, malo niže od današnjeg Ciboninog kompleksa, no s istočne strane Savske ceste). Tu je 5. siječnja 1929. godine rođeno njihovo drugo dijete Josip Boris, rođeno još u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, jer dan poslije njegovog rođenja nastupa diktatura i državi se mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija, a nacionalna obilježja se zabranjuju. Drugi njihov sin je kršten u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, a dobiva dva imena Josip Boris; ime Boris po maminoj želji, a Josip (crkveno ime) po želji kuma Josipa Malinara, kume i tate. Početkom 1930. godine Jerolim kupuje prvu kuću u Bosanskoj 17 c. Ta kuća je bila uz Hercegovačku ulicu, a njihov voćnjak je sezao do Bosanske ulice iz koje se ulazilo u njihov posjed. Tu je kuću dao preurediti i dograditi prije useljenja. U toj kući rođeni su 12. listopada 1930. godine njihova kćerka Blanka Alojzija i  12. veljače 1932. godine njihov treći sin Jerko, a njegov imenjak. Oboje djece je kršteno u crkvi sv. Blaža.

1932. Jerolim i Vera s dječicom  u vrtu kuće u Bosanskoj 17c 
1932. Jerolim s fotografskim aparatom na stalku ispred ulaza u novootvorenu kapelu Majke Božje na Sljemenu (desno sa strane u crnom odijelu Feliks Niedzielski)

                        Te 1932. godine u jesen se osniva Bratstvo križarskih starješina, a Jerolim preuzima upravu križarskog tjednika “Nedjelja. On nedjeljom vrlo često planinari ili organizira izlete za članove križarskih organizacija (Remete, Desinić, Mokrice, Plješivica, Sljeme, Okić, itd.). Te godine kupuje prvi radio. Iste godine blagoslovljena je kapela Majke Božje kraljice Hrvata na Sljemenu (11. 9. 1932.), čije je otvorenje fotografirao Jerolim.

      Jerolim i nadalje bez obzira na potrebe svoje sada već peteročlane obitelji, kao i težnje za daljnjim opremanjem i razvojem svoje knjigoveške radnje, pruža na razne načine pomoć svima kojima je potrebna, a kojima je to i do sada činio. To se vidi iz velikog broja pisama zahvale upućenih na njegovu adresu (sada pohranjenih kod sina Borisa).  

1933. Zahvala tete Nikolaje Jerolimu Malinaru za pomoć nezbrinutoj djeci

    Kuću u Bosanskoj ulici prodaje 1933. godine, te novac ulaže u kupnju novih strojeva, da bolje opremi i modernizira knjigovežnicu. Stoga se njegova obitelj seli u stan na Pantovčaku br. 57. To je veliki stan u prizemlju nove moderne dvokatnice uz koju je travnato dvorište s velikom starom lipom i velikim vinogradom prema Hercegovačkoj ulici.

1932. Jerolim (uz bubanj) s križarima u Mokricama na duhovnim vježbama  
1933. Papinsko odlikovanje   koje je primio Jerolim za sudjelovanje u organizaciji i vođenju Hrvatskog hodočašća u Rim

                                

    Prigodom Svete jubilarne 1933. godine Jerolim je kao jedan od organizatora i vodiča Hrvatskog hodočašća u mjesecu srpnju u Rim odlikovan Papinskim odlikovanjem.

      Na Pantovčaku su česti nedjeljni poslijepodnevni susreti s Verinom i njegovom obitelji, te prijateljima. Nedjeljom je čest gost na obiteljskom ručku kod obitelji Malinar bio Verin otac Ignacije, koji je kao pravi djed i veseljak uveseljavao cijelu obitelj svojim pripovijedanjem i pošalicama.

1933. Kuća Jerolimove sestre Marije (Mice) u Vratima u kojoj ljetuje Vera s djecom
Jerolimov brat Franjo s Blankom i Borisom 
 Jerolimov brat Josip  (Pepo) – krsni kum sinu Josipu Borisu

       Jerolim mnogo radi, radi od ranog jutra do kasnog mraka, nema vremena za odmor i ljetovanje, ali osigurava sredstva za ljetovanje svoje obitelji.

1934. Starješinstvo križara (VKB-a) na grobudr. Ivana Merza (Jerolim se nalazi na desnoj strani fotografije)  
1935. Na izletu križara na Sljeme, kojeg je Jerolim organizator (mali Boris je između tate i mame u drugom redu, dok je ispred njih obitelj Horvat)

               Zahvaljujući njegovom neumornom radu, organizatorskim sposobnostima i hrabrosti da ulazi u sve veće investicije njegova obitelj sve bolje živi. Jerolim 1935. godine otkupljuje zemljište sa šumom (djedovinu) u Lokvama u Gorkom Kotaru od svog bratića Šimeta.

1935. Jerolimov bratić Šime Malnar u čijoj kući u Lokvama ljetuje Vera sa svojom djecom
1935. Hotel u Lokvama vlasništvo Jerolimovog brata Josipa 

            

       Te godine počinje se baviti filatelijom (sakupljanjem poštanskih maraka) i numizmatikom (sakupljanjem starog novca, medalja i ordena – odlikovanja). Godinu dana poslije on i njegova obitelj sele u velik trosobni stan na visokom prizemlju u Hercegovačku 84, kojeg je vlasnica gospođa Ivančević-Majer. Vlasnica stana ima u vrtu i novu modernu jednokatnu kuću s ravnim krovom u kojoj ona stanuje sa svojim drugim suprugom dr. Majerom i svojim mlađim sinom Željkom Ivančevićem.

1935. Izlet iz Vrata na Bitoraj  (Vera, Jerolim, Josip i Franc)   
1936. Jerolimova skica izgleda pročelja buduće Vile “Vera” u Lokvama

                  U Hercegovačkoj Veri često dolazi u posjete njezina mama Katarina, koja stanuje u Prilazu Gjure Deželića. Tada cijeli stan i okoliš kuće ispunjavaju zvuci predivne svirke na glasoviru, na kojem je ona virtuoz, a svira punom dušom i cijelim srcem.  

      Najstariji sin Jerolima Boris u to vrijeme tj. 1936. godine počinje pohađati prvi razred Pučke škole na Pantovčaku, a učiteljica mu je izvanredni pedagog, humanista i gorljivi katolik gospođa Marija Golik. Te godine Jerolim počinje uređivati dječje albume za svoju djecu, za svakoga posebice. U to vrijeme prema svojoj zamisli i skicama (iz kojih je realiziran projekt) počinje graditi ljetnikovac Vila Vera na djedovini u Lokvama. Uz sve svoje obveze i poslove on taj poduhvat gradnje i opremanja ljetnikovca u Lokvama dovršava za godinu dana. Tako već slijedeće 1937. godine prima prve goste (među njima i obitelj Fabijanić, koji kasnije postaju krsni kumovi njegovom najmlađem sinu Hrvoju). Vilu “Vera” je prije useljenja blagoslovio vlč. Stanislav Golik.

1937. Vodstvo Velikog križarskog bratstva  (Jerolim u drugom redu drugi)   

                       I tako njegova obitelj poslije ljetovanja na moru u Crikvenici u vili “Eriki” kod gospođa Šoštarić, ljetuje po prvi put u svojoj Vili “Vera” u Gorskom Kotaru. Te se godine 7. srpnja Jerolim učlanjuje u Hrvatsko numizmatičko društvo (društvo sakupljača starog novca, medalja i ordena) i kupuje novi kvalitetniji radio-prijemnik za svoju obitelj.

1937. Verin otac Ignacije u posjetu  kod Jerolimove obitelji u Hercegovačkoj 
 1938. Jerolimova obitelj ispred kuće  u Hercegovačkoj 84  

       Te jeseni Jerolim pristupa izradi velikih Božićnih jaslica; jednih za svoju obitelj, a drugih kao dar crkvi u Lokvama. Jaslice su izrađene od drva, šperploče, letvica i papirmašea (papirne mase pomiješane s ljepilom, kredom i gipsom), a u pripremi mase i izradi pomažu mu djeca. Jaslice su bile osvijetljene (štalica i tvrđave na brijegu iznad štalice).

      Tog Božića uživala je njegova obitelj, kao i mještani Lokava u lijepim, velikim i osvijetljenim jaslicama, koje je izradio i poslao Jerolim. Sa svojom cijelom obitelji ide svake nedjelje na svetu misu u crkvu sv. Blaža. Tijekom tjedna rano ujutro prije odlaska u svoju radnju   navraća na rane mise i na svetu pričest ili se samo pomoliti u baziliku presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici.

 Fužine: Jerolim s Verom i Borisom  u posjetu kod rođaka, obitelji Golik (stariji dječak u bijeloj košulji je  
    Krešo Golik, kasnije poznati režiser) 
1938. Obiteljska fotografija obitelji Jerolima i Vere (Jerko – Braco, Jerolim, Vera, Blanka – Seka i Josip – Boris)   

             U ljetu 1938. godine organizira se veliko logorovanje katoličke organizacije Križara u Lokvama, te je većina voditelja i predavača smještena u Jerolimovom ljetnikovcu Vila “Vera”, dok su ostali sudionici logorovanja (uglavnom mladi ljudi) boravili u šatorima na jednoj livadi usred šume na prostoru iznad Lokava. U njegovoj vili kao gosti tada borave čelna imena Hrvatskog katoličkog pokreta, kao što su dr. Ivan Protulipac, dr. Feliks Niedzielski i dr. Đuro Gračanin.  

  1938.  Protulipac (s kravatom), Ramljak  na slici drugi desno od  Protulipca i Jerolim  (posve desno stoji) ispred šatora na logorovanju u Lokvama     
1938.  U  tijeku logorovanju križara u Lokvama (Jerolim, Feliks Niedzielski, dr. Đuro Gračanin, dr. Ivan Protulipac
 – ispred njega Boris,  te majka i sestra misionara braće Vizjaka)
 Jerkovi gosti u Vili “Vera”

               

             

 1938. Vodstvo VKB-a ispred Vile “Vera”  u Lokvama s Jerolimovom obitelji

                         Početkom slijedeće godine Jerolim kupuje kuću na Pantovčaku 92. Prije useljenja, dao ju je posve preurediti i obnoviti. To je jednokatna kuća s velikim vrtom (šljivikom) iza kuće, a prema Kozarčevoj ulici. Nalazi se uz same Kozarčeve stube sa sjeverne strane vrta. Kuća je gotovo nasuprot Pučke škole na Pantovčaku.

U Lokvama su na ljetovanju Seka i mali Jerko (Braco), a preko jednog vikenda dolazi s tatom i Boris. Jerolim tada svoju djecu; Borisa, Blanku i Jerka vodi u poznato hrvatsko proštenište Majke Božje na Trsatu, te autobusom idu uz tok Rječine i preko Grobničkog polja uz samu granicu s Italijom, s čije se strane vide bezbrojni bunkeri.  Te 1939. godine mjesec kolovoz je posebno vruć, a Vera je u drugom stanju i očekuje peto dijete. Stoga ne ide na ljetovanje, dok su njezina djeca Blanka i Jerko (kojeg tada zovu Braco) s kućnom pomoćnicom Katicom Kalafatić u Lokvama, a Boris ostaje uz svoju mamu u Zagrebu. Suprug Jerolim mora preko vikenda otputovati u Lokve, da sredi sve s gostima koji odlaze i da primi nove goste, tako da u kući na Pantovčaku ostaju samo Vera i njezin najstariji sin, tada 10 godišnjak.

         Uslijed velike vrućine Jerolimovoj supruzi je iznenada pozlilo, te tako 5. kolovoza 1939. godine, dva mjeseca prije vremena rodi dijete, nedonošće. Jerolima pri povratku iz Lokava u nedjelju navečer čeka veliko iznenađenje, čeka ga Vera sa novorođenim sinom Hrvojem.

        U to vrijeme nad Europom već se nagomilavaju oblaci predstojećeg rata i uskoro započinje 2. svjetski rat (napadom Nijemaca na Poljsku 1. rujna 1939.godine.). Te godine njihov sin Jerko (Braco) kreće u prvi razred, kćerka Blanka pohađa drugi razred, a Boris četvrti razred Pučke škole na Pantovčaku. Početkom slijedeće godine obitelj kupuje veliku kuću na Goljaku 20, a ovu na Pantovčaku prodaje. Kuća na Goljaku je za to vrijeme vrlo moderno uređena.

Već u ljetu 1940. godine prodaje kuću na Goljaku i kupuje jeftiniju novosagrađenu obiteljsku kuću u Murterskoj 24 u naselju na Sigečicida bi od ostatka sredstava osigurao novac za kupnju novih strojeva i modernizaciju knjigovežnice, te da bi mogao preuzeti novi velik posao (uvez i zlatotisak Hrvatskih enciklopedija). Stoga Jerolimova obitelj seli iz elitnog dijela grada na periferiju, blizini tadašnjeg Savskog nasipa, sajmišta u Heinzelovoj i u neposrednoj blizini crkvice Svete Obitelji. Jerolimova mlađa djeca Blanka i Jerko, sada pohađaju novosagrađenu Pučku školu na Sigečici. Borisa po prijemnom ispitu upisuju u 1. razred  II. muške realne gimnazije u Križanićevoj ulici, gdje se uključuje u rad društva za tjelovježbu “Hrvatski junak”.

1940.  Jerolim i Vera sa svojom djecom u Murterskoj ul. 24 (snimio Boris)

                 Od tada počinje Jerolimovo intenzivnije prijateljevanje sa ostalim numizmatičarima (sakupljačima) u prvom redu s njegovim bratićem sucem dr. Veljkom Malinarom, zatim s gospodinom Viktorom Kmoničekom (akviziterom)dr. Julijem Makancem (velikim županom), dr. Meixnerom (okulistom), Keglevićem (Gradišćanskim Hrvatom), Ledererom (zlatarom) i drugima. Sve ih međusobno veže isti interes, a to je skupljanje starih poštanskih maraka, skupljanje starog novca, starih medalja i posebno odlikovanja (ordena).

        Te 1940. godine Jerolim seli svoju knjigovešku radnju iz suterenskog prostora na Trgu kralja Tomislava 21 (Jeronimska zgrada) u mnogo veći i kvalitetniji prostor (oko 200 m2) na visokom prizemlju u istoj zgradi, no s druge strane u Trenkovu 1. Sada već posjeduje velik broj strojeva (20 strojeva, od kojih su neki tada bili najsuvremeniji, kao npr. stroj za obrezivanje knjiga sa fotoćelijom za zaštitu od povrede ruku), a posebno skup, velik i složen stroj bio je tzv. falcmašina, odnosno stroj za preklapanje araka. Jerolim ima tada zaposleno dvadesetak radnika. On tada osim izdanja Družbe IsusoveDruštva svetog Jeronima preuzima uvezivanje i zlatotisak prve Hrvatske enciklopedije i Hrvatske omladinske enciklopedije, koje počinju izlaziti početkom 2. svjetskog rata i izlaze do kraja rata. Jerolimova knjigoveška radnja tada je najmodernije opremljena u gradu Zagrebu i druga je po veličini i opremljenosti strojevima.

       Život zbog rata u Europi postaje opet sve teži, stoga ni u Banovini Hrvatskoj nema više bijelog kruha, nego samo kukuružnjak tzv. Šubašićev kruh, cijene počinju rasti, a i strah od rata raste.

      Neposredno prije početka rata na ovim prostorima Jerolim prodaje kuću u Murterskoj 26  i njegova obitelj seli u 3-sobni stan s djevojačkom sobicom (na prizemlju i prvom katu) u Istarskoj ulici 39. Vlasnik te kuće i stana bila je Jelka Plivelić, učiteljica u miru. Jerolimova obitelj useljava u stan 3. travnja 1941. godine, te samo tri dana po useljenju, dok su još on i njegova supruga smještali odjeću, opremu i knjige u ormare, rano ujutro počele su zavijati sirene za zračnu uzbunu i najavile da je i na ovim prostorima počeo rat, rat između Njemačke i Jugoslavije. Ubrzo se iznad grada začulo brujanje motora njemačkih  bombardera, koji su letjeli prema Beogradu. To je bilo na samu Cvjetnu nedjelju (Cvjetnicu) 6. travnja 1941. godine.