Sonet bl. I. Merzu u povodu sačuvanog groba i slike u potresu

Već nekoliko mjeseci često zalazim u baziliku Srca Isusova i pohađam Blaženikov grob te mu se utječem u molitvi. Proučavajući njegov život i čitajući njegove tekstove, dobio sam želju da mu se na neki način zahvalim pjesmom. Čuvši za čudesno sačuvanu sliku i grob Blaženikov usred potresom razrušene bazilike, dobio sam nadahnuće da napišem ovaj sonet:

Usred bazilike sretna oaza
Osta na svojemu postolju slika
Svetoga, blagoga Merzova lika
Srušila tek se je gdjekoja vaza

Milost se nebeska ovdje ukaza
Kao da dragi nam Ivan povika:
„Zvonit će ponovno s ovog zvonika!“
Strma, al’ sigurna Božja je staza

Gospode, poslije suzne doline
Glazba nam tvoja nek’ opet zasvira
Duša se naša ka Suncu nek’ vine

Daj nam, Gospodine, svojega mira
S Ivanom molimo tvoje visine
Zagovor njegov, oh, Srce ti dira!