(Iz bečkih đačkih dana 1918-1919-1920)
Ono je bilo za vrijeme rata,
Kadno se zbijasmo ko brat uz brata.
U Beču slavnom na univerzi,
Kao i trgovci na svojoj berzi.
I jedna miso sve nas vodila,
Vjera i nauka za cilj nam bila.
Mnoge i lijepe imasmo plane
U one đačke i ratne dane.
I naše društvo, đačka elita,
Požudno čekaše zadnjih ispita.
Da svaki krene u svoje strane
I tamo izvodi skovane plane.
Poslije nas sudba rasprši svuda
Jedne k’o majka, druge k’o furija huda.
Nad Tobom, druže, božanska sila
Trajno je bdjela pa Te štitila.
Nikad se nisi nadao, druže,
Da će Ti cvasti zemaljske ruže.
Zemlju si smatro podinom nogu,
Dok Ti je mis’o težila k Bogu.
Na Tebi bješe odora ratna,
Dušu Ti resila nevinost zlatna.
Kao što oro pod nebom kruži,
Da se nad plijenom spusti i pruži,
Tako si i Ti duhom se dizo,
Ideje zbiro, ko biser nizo.
Mističnog orla im’o si krila,
Koja Te k svjetlu Božjem nosila.
Tu Ti se otkrila nauka Krista,
Jedra i snažna, bistra i čista.
Tu si neiscrpno osnažen Duhom
Dušu zasićo života kruhom.
Kroz more patnja mor’o si proći
Učeć’ i trudeć’ danju i noći.
Pa kad si sebe u svem nadvlad’o,
Savjet si davo i drugima rado.
Koji su puti, što spasu vode,
Do trajne sreće, prave slobode.
Hrvatska dična bješe Ti mila,
Ona je i Tebi kolijevkom bila.
Nijemac si bio po staroj krvi,
A duhom Hrvat svagdje k’o prvi.
Zato što Hrvat nikada nije
Izdao Krista niti Marije.
Povijest ne pozna narod na sv’jetu
Stalan i vjeran zavjetu svetu,
Kao što narod hrvatskog roda,
Čiji je ideal – Krist i Sloboda.
Bedem kršćanstva, štitnik kulture
Nazvan u doba olujne bure.
Bio si uzor-mladić u svemu
Imo si potpunu kršćansku spremu.
Danas se za Te prepiru ljudi,
Svaki Te po svome shvaćanju sudi.
Mnogi se po Tebi hoće da slave,
Prohtjevno pišuć’ iz svoje glave.
Ti mirno snivaj u svome grobu,
Tvoj program stoji svakom na probu.
Za Tvoja dična, uzorna djela
Svevišnjeg ruka vijenac Ti splela.
Ne ima sljedbe Pavla, Apola,
Nit’ se očekuje uspjeh ozdola.
Svaki je uspjeh ozgor od Boga,
Gdje vlada ljubav i bratska sloga.
Kod svetih ljudi strujanja nema,
Zašto da sljedba strančarstvo sprema!
Jablanica, 1939.
Autor ove pjesme, Fra N.Ivanković zajedno je studirao s Ivanom Merzom u Beču.
(KATOLIČKI SVIJET, br.6, lipanj 1940.)