na sv. misi prigodom proslave 20. obljetnice beatifikacije bl. Ivana Merza
Župa bl. Ivana Merza Zagreb – Špansko
22. lipnja 2023.
Draga braćo i sestre,
Dok danas Bogu zahvaljujemo za 20 godina otkako je Sveti Otac proglasio blaženim našega Ivana Merza, dok Bogu zahvaljujemo, isto tako želimo na poseban način razmišljati o njegovu životu na temelju današnjeg evanđelja i što nam Bog preko današnjeg evanđelja, što Crkva stavlja pred nas, što želi poručiti. Vidimo da Isus Krist govori da smo mi sol zemlje i svjetlost svijeta. Isto tako znademo da, ako sol obljutavi da od nje nema koristi nego se baca, jednostavno se uklanja. Ali da bi možda bolje mogli shvatiti i primijeniti kako na život Ivana Merza, tako i na naše živote, možemo vidjeti u prvom redu simboliku soli. Što sol simbolizira i što sol znači.
Možemo vidjeti prvo značenje. Sol simbolizira čistoću jer se dobiva od sunca i mora. U ono vrijeme kada je Isus govorio ove riječi ona je bila jedna od najbijelijih i najčistijih stvari. I to nas poziva da mi vjernici uvijek moramo biti, što se tiče našeg moralnog ponašanja, ljudi koji smo čisti, koji smo pošteni i koji žive one kršćanske vrednote. Ne da govorimo o kršćanskim vrednotama, nego da ih živimo i onda će nas ljudi preko tih naših kršćanskih vrednota prepoznati i mi ćemo biti upravo ona sol koja donosi čistoću ovome svijetu. Ali isto tako ta čistoća se odnosi i na nauk koji trebamo slijediti i koji Katolička Crkva već dvije tisuće godina čuva i koju želi prenijeti s generacije na generaciju onakva kakva jest, da je čista i da je pročišćena i da znamo što vjerujemo i u što vjerujemo i da znademo obrazložiti kako svojim razumom, ali još više svojim srcem. Upravo na tome je nastojao Ivan Merz. Širiti čistoću kršćanstva, čistoću katoličkog morala i svega onoga drugoga što možemo vidjeti u njegovom životu.
Nadalje, kada govorimo o soli, sol ima jednu posebnu značajku, ona daje okus hrani. Mi svi dobro znademo što znači kada jedemo nezasoljenu hranu. Svi tražimo sol da se osoli. Upravo i tako blaženi Ivan Merz želi i nama reći da i mi trebamo biti ta sol koja će biti i davati okus našemu društvu koje ide i koje želi mnoge stvari i vrednote okrenuti naopako i jednostavno dopustiti sebi da čini što god hoće. Ali upravo mi trebamo biti taj okus. U prvome redu svojim životom. Ako nas drugi vide kako živimo poželjet će da i oni budu kao i mi.
I treće značenje jest da je ona konzervans, da ona čuva hranu da ona ne propadne. Dok prije nije bilo raznih uređaja za zamrzavanje, sol je bila jedna od glavnih sredstava kako se hrana mogla očuvati. Draga braćo i sestre, i mi trebamo biti taj konzervans kojim ćemo očuvati našu vjeru kao što je i blaženi Ivan Merz znao nastupati i govoriti i upozoravati kada je trebalo sačuvati ono što je bitno za katoličku vjeru. Znao se usprotiviti i reći svoje mišljenje iako možda nije bio prihvaćen, iako je bio i osuđen. I vi znadete iz svoga života, pogotovo moleći se na ovoj livadi koliko ste doživjeli poniženja i svega onoga kroz što ste prošli. Ali kada čovjek zna da čini dobro onda će i lakše podnijeti neke stvari koje možda u tim trenutcima nisu shvatljive, ali u Božjoj promisli sve ima svoj smisao, sve ima svoje značenje.
Drugu stvar o kojoj želim s vama razmišljati jest o simbolici svjetla. Mi dobro znamo da kada se nađemo u tami i kada ne znamo kamo krenuti, iako se možda nalazimo u svojoj kući, znademo sve prostorije gdje i što se nalazi, ali kada smo u tami onda nemamo orijentira; međutim kada vidimo jedno malo svjetlo, jedan mali izvor svjetla tada znademo kamo krenuti. Upravo, draga braćo i sestre, mi smo vjernici katolici i trebamo biti to svjetlo u ovome svijetu u kojemu vlada tama i koji želi ono što je tamno i ono što je bolesno predstaviti nama da je dobro; zato jedna velika tama može se nadvladati jednim malim svjetlom. Stoga svaki vjernik, svaki čovjek, neka ne misli „ja ne mogu puno učiniti protiv tih velikih sila zala i svega onoga što se čini protiv dobra“; no upravo sjetimo se svjetla da jedna mala zraka svjetla toliko može rasvijetliti tu tamu i treba nam biti upravo smjer kamo krenuti.
Draga braćo i sestre, tako je i blaženi Ivan Merz, iako su bila drugačija vremena, ali svako vrijeme ima svoje probleme, i on je bio upravo to svjetlo koje je pokazivalo i osvijetljavalo one bitne stvari i koje su mnogi njegovi suvremenici i mi danas slijedili. Obično, veliki ljudi kao što je Ivan Merz, uvijek su ispred svoga vremena, neke su stvari možda govorili što tada nisu bile shvatljive kao što ćemo i mi danas neke stvari govoriti, možda će nam se mnogi smijati; ali treba u pravom duhu kršćanstva čitati znakove vremena i upravo rasvijetljavati jer kažu da bolesno oko ne voli svjetlost. Tako bolesno društvo ne želi istinu. A mi vjernici jesmo ti koji trebamo tu istinu, i malim slovom, a pogotovo velikim slovom, naviještati i širiti, jer jedino će nas istina spasiti, budući da nas laž dovodi na sasvim suprotnu stranu, dovodi nas do zla i do Sotone.
Drugu stvar koju možemo vidjeti kod svjetlosti jest da je svjetlost i putokaz. Kada plovimo morem, vidjet ćemo da imamo svjetionika da nam pokažu gdje se nalaze grebeni, da ne bi zalutali, da se ne bi nasukali na one grebene koji su postavljeni. Tako i mi, draga braćo i sestre, trebamo gledati tu svjetlost da ne zalutamo, da je slijedimo. Zato nam i Bog daje zakone, kako one moralne tako i one crkvene koji nas usmjeravaju na pravi put da znademo sigurno kuda ćemo ploviti i kada dođu velike oluje da znademo pravi smjer.
Ali isto tako, svjetlost nas upozorava ako neke stvari ne činimo onako kako treba. Vidimo kada hodamo što trebamo činiti i u kojemu smjeru se trebamo kretati. Isus Krist, kako smo čuli u današnjem Evanđelju, kaže da naša djela trebaju biti dobra i da se ta naša djela vide; ono što je blaženi Ivan Merz na poseban način naglašavao nije samo dobrota toga djela nego da ta djela budu privlačna. Možda nekad mi vjernici smo pregrubi, neke stvari kažemo koje su istinite, ali možda ne kažemo na onaj način da budu privlačne drugim ljudima koji nas slušaju. Blaženi Ivan Merz imao je tu sposobnost privući ljude svojim govorom i svojim primjerom ne vrijeđajući drugoga, ali im je u ljubavi znao izložiti ono što je dobro za njih i za spasenje njihove duše.
Zato, draga braćo i sestre, i mi smo danas pozvani kao vjernici prvo u svojoj obitelji, svojoj djeci, svome mužu, svojoj ženi, reći one stvari što mislimo da treba po vjerskom i kršćanskom moralu. Događa se da u obiteljima imamo mnoge probleme, ali iz neke kurtoazije ne želimo govoriti, ne želimo se sukobljavati iz nekog lažnog mira. Ali, trebamo kao vjernici pokušavati, kao što je činio blaženi Ivan Merz, obraćati i dovoditi duše Bogu. Možda je najlakše pustiti, ne zamjerati se; ali svatko je odgovoran, kako za spasenje svoje duše, tako za svakoga svojega bližnjega kojega treba prekoriti, kojemu treba reći ono što bi mu Isus rekao da je na tvome mjestu. Znam da nije to jednostavno, znam da je teško.
Kada gledamo blaženoga Ivana Merza, možemo se zapitati iz čega je on crpio toliku svoju snagu. Prvu stvar što ćemo primijetiti kod njega, to je, rekao bih, da je on bio ne blaženik nego svetac euharistije. Na poseban način je štovao presveti euharistijski Sakrament i sudjelovao je svakodnevno na svetoj misi i molio se i klanjao upravo pred Presvetim, znajući što euharistija znači: da je ona euharistijska žrtva, spomen-čin i sve ono što svaki vjernik treba znati.
Ali isto tako, blaženi Ivan Merz je crpio svoju snagu iz ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. Bio je tako pobožan, djetinje pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji i uvijek je tražio njezinu zaštitu u najtežim trenutcima svoga života. Toliko je puta hodočastio u Lurd gdje je pronašao onu osjećajnu stranu naše vjere. Ne samo onu razumsku kao profesor koji je studirao i izučavao. Svaka majka tako i Marija, čovjeka i dijete takne upravo na onome emocionalnome kada čovjek treba povezati svoj razum sa svojem srcem; u biblijskom smislu to je ona prava istina.
Draga braćo i sestre, isto tako blaženi Ivan Merz je ljubio Crkvu, volio je papu i poštivao ih iznad svega. Znao je što to znači; u naše vrijeme, ali i u njegovo, to je simbol jedinstva koji će mnogi napadati i kritizirati. Međutim znademo da je to veliki simbol milosti koji Bog daje preko pape, ali isto tako preko Crkve svima nama. Postavimo si samo sebi pitanje: da to nije tako, gdje bi se mi nalazili i što bi bilo od nas vjernika katolika?!
Zato, draga braćo i sestre, danas se molimo blaženom Ivanu Merzu, da nam u našim patnjama, u našim sumnjama dadne snage da možemo biti pravi vjernici, pravi katolici; da unatoč mnogim pitanjima i dvojbama znademo pronalaziti pravu istinu i pravi put kako je on to znao: na jednostavnim temeljima, na euharistiji, Blaženoj Djevici Mariji i na sakramentima. Jer ako budemo i mi tako usmjerili svoj život, onda ćemo znati kamo trebamo ići; i ne samo to nego ćemo postati i onaj svjetionik koji će usmjeravati svoju djecu, svoje bližnje, pravome putu. Ali, isto tako, znat ćemo i obrazložiti u što vjerujem, zašto vjerujem i sve ono drugo što je i blaženi Ivan Merz znao u svome životu.
Draga braćo i sestre, i mi nastojmo nasljedovati blaženog Ivana Merza, onoga koji nam je bliz, koji je živio ovdje u našemu gradu, koji je hodao istim ulicama kao i mi i koji je bio običan čovjek, ali je bio svjestan da svoju malenost preda u Božje ruke i Bog je po njemu napravio velika čuda. Može napraviti i s tobom i sa mnom, ali samo ako mu se predamo. Zato i mi molimo Boga da se možemo predati Njegovoj milosti u Njegove ruke. Amen.
(Preuzeto prema tonskom zapisu.)
