SVJETIONIK
Uz stoti rodendan Ivana Merza

Sto je godina prošlo od onog dana kad je u obitelji austrougarskog oficira Mavre Merza u Banja Luci roden sin prvenac (ostao je jedinac). Kao i u svakoj obitelji tako je bilo i u obitelji Merz, velika radost. Roditelji su od prvih dana sanjali i zamišljali lijepu svjetovnu karijeru svome jedincu. Željeli su da pode ocevim stopama, da postane oficir, da osnuje obitelj itd. da si ostvari onakvu zemaljsku srecu kako su to oni u svojim liberalnim nazorima zamišljali. No covjek snuje, Bog odreduje, ljudski planovi nisu Božji planovi. To dijete kojemu na krštenju dadoše ime Ivan (po Ivanu Krstitelju) jednoga ce dana svojim roditeljima iz središta svjetske metropole, iz Pariza, pisati i ove rijeci: “Katolicka vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakome covjeku bez izuzetka …” Zabrinutoj majci koja je oštro reagirala iznenadena i razocarana sinovljevim asketskim životom u Parizu Ivan ce odgovoriti još jasnije: “Znadeš da me je život na sveucilištu u Becu, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio u istinitost katolicke vjere i da se zato cijeli moj život krece oko Krista Gospodina.”

Sigurno, nitko nije slutio, a kamoli se nadao da ce jednoga dana ime toga malog Ivana, cija je liberalna sredina od njega trebala uciniti sve prije nego jednoga sveca, postati “program života i rada” cijeloj jednoj generaciji mladih katolika, da ce na njegov grob stavljati vijence s vrpcama na kojima ce pisati “Hvala ti Orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu”, i da ce Crkva za nj pokrenuti postupak da ga stavi u plejadu tolikih svojih svetaca, uzora kršcanskog života.

Nitko nije slutio niti se nadao da ce se o njemu jednoga dana pisati knjige i doktorske disertacije, da ce se o njegovoj licnosti održavati simpoziji u Parizu, Rimu, Zagrebu, da ce ga sam Papa javno spominjati u svojim govorima i postavljati ga za uzor mladima, da ce u slobodnoj Hrvatskoj njegov lik biti stavljen na poštansku marku koja ce biti razašiljana diljem cijeloga svijeta. Nakon njegove smrti uvaženi hrvatski pjesnik napisat ce i ove stihove: Hrvatska ti kosti krije, ko’ svoj program tebe vije umni pravednice. (Milan Pavelic, Lovac Srca Isusova).

Stota godišnjica njegova rodenja jest prigoda da se hrvatska javnost opet i opet podsjeti na ovaj jedinstveni primjer katolicizma u Hrvatskoj, na covjeka koji je na samrti prikazao Bogu svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsku mladež.

U svakome vremenu i svakome stoljecu Bog postavlja svoje svjetionike koji nam prosipaju i šire Božju svjetlost. Jedan od takvih svjetionika bio je i naš Ivan Merz. Toliki su za njim išli i još uvijek idu. Svjetla nisu zbog sebe, svjetla su za druge i zbog drugih. Nastojmo cuti i otkriti što nam Bog kroz Ivanovo svjetlo govori.